Posljednji ispraćaj i ukop žrtava iz masovne grobnice jame Jazovke
6 rujna, 2025Piše: Domagoj Garvanović
Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, kod mjesta Sošice na Žumberku upriličen je posljednji ispraćaj i ukop 814 žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice jama Jazovka na kojemu su imali čast prisustvovati članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Komemoracija je započela svetom misom zadušnicom kod jame Jazovke, koju je predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
Mons. Kutleša: Fašizam, nacizam i komunizam bili su zločinački sustavi, plodovi bezbožnih ideologija
„Danas, kada u vašim kalendarima stoji da je to Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, želimo vam reći jasno i glasno: i fašizam, i nacizam, i komunizam bili su zločinački sustavi, plodovi bezbožnih ideologija koje su prezrele Boga i gazile čovjeka. No, postoji razlika. Fašizam i nacizam osuđeni su pred poviješću, a njihovi su zločinci barem djelomično procesuirani i kažnjeni. Ali komunizam, iako je ubrao najviše ljudskih života, naših života, nikada nije službeno osuđen, a njegovi počinitelji nikada nisu odgovarali“, istaknuo je mons. Kutleša.
Ministar Medved: „Naša Vlada preuzela je svetu dužnost: tragati za istinom, osuditi zločine i dostojno pokopati svaku žrtvu“
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved tom je prilikom u svojem obraćanju naglasio kako se iza svake brojke kriju ljudski životi i obitelji, ali i krvnici koji su počinili zvjerstva.
„Današnja komemoracija zato je poziv na beskompromisnu osudu tih strašnih zločina i komunističkog režima koji ih je počinio. Ukazuje na to i Deklaracija Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj i Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu. Kao država osuđujemo i komemoriramo sve nevine žrtve tih totalitarizama, jer svaka nevina žrtva zaslužuje sjećanje i poštovanje“, poručio je ministar Medved.
Žrtve su u Jazovki pronađene 2020. godine, kada je konačno potvrđeno ono što su jugoslavenske komunističke vlasti godinama skrivale, istinu da je na tom mjestu u ratu i poraću na svirep način stradalo 814 osoba. Utvrđeno je da je stradalo 13 žena i 801 muškarac. Među njima ubijeno je troje djece ispod 16 godina.
Tijekom terenskih istraživanja savjetodavnu potporu Ministarstvu hrvatskih branitelja na terenu dao je Mladen Kuka, speleolog koji je 1989. godine otkrio jamu Jazovku te kroz sve ove godine prikupljao vrijedna saznanja o grobištu. Prošlo je 50 godina otkako je Kuka u nekoj gostionici u Sošicama na Žumberku čuo za ovo jezivo mjesto. Punih 14 godina tražio je lokaciju, koju je pronašao 1989. Zaslužan i za postavljanje pokrova na ulaz u jamu, a i snimio je dva dokumentarna filma o Jazovki te je napisao knjigu ”Pakao se zove Jazovka” čije drugo izdanje uskoro izlazi. Zalaže se da se cijeli kraj proglasi memorijalnim područjem. Osim toga, Kuka smatra kako se još jedna masovna grobnica nalazi i u nedalekom Krašiću, kod kapele sv. Ivana.
Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Žrtve partizanskih ubojica bile su uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre. Svi oni prisilno su odvedeni iz zagrebačkih bolnica 1945. godine. Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima u zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podaci za čak 4791 bolesnika te vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici te pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu. Protiv zločinaca ni do danas nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.
Inače, lokalitet se nalazi unutar Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Pod oznakom Z-6886 zaveden je kao nepokretno kulturno dobro – “sakralna graditeljska baština”.
