SVJETSKA VETERANSKA FEDERACIJA U JOHANESBURGU

Logori, kao oblik najnehumanijeg ljudskog postupanja, ipak su obilježili evropsku civilizaciju i u posljednjem desetljeću drugog milenija.

Logori su mjesta na kojima se u najvećoj mjeri reducirane i kršene pravne norme tj. najveće  sustavne degradacije etičkog kodeksa. Gdje su sustavno uništavani socijalni i osobni identitet i tretirani kao drugorazredni – manje vrijedni ili ih poistovjećuju s predmetima, koje treba bezobzirno i nemilosrdno iskorištavati do potpunog uništenja. Logori  su mjesta na kojima su ljudi odvođeni zbog njihove nacionalne, vjerske ili političke pripadnosti bez sudske presude na temelju volje srpskih vojnih i policijskih vlasti. Praktički je značilo da su stambeni, prehrambeni, zdravstveni i higijenski uvjeti bili svedeni na najniže mjere. U logorima su ljudi sistematski mučeni i ubijani u cilju etničkog čišćenja.

Prva strana brošure koja je bila jako tražena

Tad smo shvatili da smo samo broj, koji može, a ne mora   preživjeti. Oni koji su odgovorni za vođenje i držanje srpskih konc. logora su mješavina JNA oficira i vojnika, milicije SUP, milicija SAO Krajine, jedinice srpske TO i različite paravojne postrojbe. . Zatočenici su bili branitelji, ali i djeca, žene i starci. Srpski agresor je činio zlo rušenjem, paljenjem, ubijanjem i na kraju odvođenje ljudi, žena i djece u srpske konc. logore,koji   su bili smješteni na okupiranim područjima Republike Hrvatske, Srbije, Crne gore i Bosne i Hercegovine.

Više od 30.000 osoba prošlo je kroz razne oblike zatočenja u tranzitu od par dana do mjesec dana. Dok je u srpskim konc. logorima bilo 8.000  zatočenika ( žena, djece, staraca, odraslih osoba). Boravak u konc. logorima trajao je od nekoliko dana do dvije godine i više. Pri ulasku u logore zatočenici su bili vezani žicom, plastikom i konopom, premlaćivani su palicama, lancima, željeznim palicama, kolcima i kundacima pušaka u tako zvanom «špaliru» policajaca, vojnika i civila. Posljedica toga su brojni lomovi kostiju, potresi mozga, otvorene rane, a mnogi nisu preživjeli

Zatočenici su bili izloženi teškim torturama, kako psihički, tako i fizički. Izvršena su i mnoga silovanja i to zatočenika oba spola. Najmlađa silovana djevojčica je imala samo pet (5) godina, a najstarija je bila osamdeset godišnja (80) baka.

U srpskim konc. logorima život je izgubilo 30 % zatočenika po evidenciji HDLSKL ( svi logori nisu priznati od RH )  Uzrokom smrti najčešće su bila stravična zlostavljanja i mučenja, koja su provodili : logorski stražari, oficiri JNA, pripadnici KOS-a, vojni istražitelji, pojedinci s visokim vojnim činovima, pa čak i neke protuhe koje su povremeno dolazili u koncentracijske logore.

Te, mučki ubijene zatočene osobe, potrebito je pronaći i dostojno pokopati. Zatočenici su bili sustavno izloženi brojnim ponižavanjima i ostalim oblicima psihičkih i fizičkih tortura. Velika većina danas ima  teške i kronične psiho-fizičke posljedice neizdrživih tortura. Zlostavljanje se nastavljalo i na brojnim razmjenama.

Koliko majki jeca na grobovima svojih sinova junaka, a koliko ne zna, gdje su, možda su živi, a možda nisu, nije im lako.

Druga strana brošure

Kako ublažiti bol svih tragedija, kako zaboraviti sva zla, kako pomoći onima koji trebaju pomoć, kako zaboraviti tragedije koje su prouzrokovane srpskom agresijom.

Društvo je osnovano 1995.g. u cilju okupljanja zatočenika i logoraša u jedinstvenu organizaciju koja će nastojati poboljšati njihove uvjete života, kao i pružanje psihosocijalne pomoći.

Društvo ima cilj zaštite i pravne regulacije, socijalne i pravne zaštite svojih članova.   U svom radu povezivat će se s inozemnim savezima i udrugama logoraša.

Prikupljat će podatke o bivšim koncentracijskim logorima, što su mjesta logora, broj zatočenika, nacionalna struktura, mjesto stanovanja, vrste tortura, zločinci iz tih logora i drugo.

Društvo će u svom radu promicati istinu o logorima kao mjestima masovnih kršenja ljudskih prava i zlostavljanja civila i branitelja.

WordPress theme: Kippis 1.15